O nama

  • Slide no. 1

  • Slide no. 2

  • Slide no. 3

  • Slide no. 4

  • Slide no. 5

  • Slide no. 6

Osnovne informacije o Tržnici Osijek kao i prikaz povijesnog razvoja tržnica u Osijeku.

OSNOVNE INFORMACIJE

 

Adresa: Trg Ljudevita Gaja 5, 31000 Osijek MB 03013634 OIB 30696088490

Društvo je registrirano u Trgovačkom sudu u Osijeku, Tt -98/662-4 MBS 030060846

Upisani temeljni kapital: 21.100.000,00 kn – uplaćen u cijelosti

 

Žiro račun pravnih osoba kod kojih se vode računi:

HR3923400091100158977 Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb,

HR1523600001102301892 Zagrebačka banka d.d. Zagreb,

 

Direktor: Mr.sc. Igor Medić

 

Članovi NO: Josip Mihaljević, Antonio Lozančić, Mr.sc.Drago Šerić, predstavnici Grada Osijeka,Ante Modrić, dipl.iur.predstavnik općina Antunovac, Erdut, Ernestinovo, Semeljci, Vuka i Vladislavci, Milodrag Opačak, predstavnik radnika

Predsjednik Skupštine: Ivan Radić, dipl.oec. (Grad Osijek)

Članovi Skupštine: predstavnici općina Antunovac, Erdut, Ernestinovo, Semeljci, Vuka i Vladislavci

 

Ostale informacije iz Registra poslovnih subjekata Hrvatske gospodarske komore:

Godina osnivanja: 1962.

Glavna djelatnost: NKD 6820 – iznajmljivanje i upravljanje vlastitim nekretninama ili nekretninama uzetim u zakup (leasing) i organizacija tržnica na malo.

Pravni oblik: društvo s ograničenom odgovornošću.

Nadležna županijska komora: ŽK Osijek.

 

Lokacije javnih tržnica na malo:

Tržnica Gornji grad – Trg Ljudevita Gaja 5A

Tržnica Donji grad – Trg bana Josipa Jelačića 14

Tržnica Retfala – Naselje Ljudevita Posavskog 9

Prostori za prodaju na otvorenom (male tržnice) – Bosutsko naselje, Ul. K. P. Svačića,

JUG II– Opatijska ulica 26F, Sjenjak – RK IPK 133

Sajam automobila – Ul. Sv. L. B. Mandića 107B

POVIJEST

 

Osijek je nastao na prirodnom prometnom čvorištu te je, zbog toga, već u 12. stoljeću bio veliko trgovište.

 

Za vrijeme turske vladavine Osijek se sastojao iz četiri dijela: nutarnji dio, srednji grad-varoš (današnja Tvrđa), podgrađe (opasavalo je varoš u velikom luku, tako da su barutana ispred gimnazije, Sokčevićev spomenik i Tomislavov perivoj bili unutar podgrađa), te Panađur tj. mjesto gdje su se održavali veliki sajmovi o Đurđevu i Ilinju. To je bila palača izgrađena od drveta. Unutrašnjost joj je bila uređena u obliku šahovske ploče i imala je stotine dućana. Sajam je trajao 40 dana.

 

Glavna pijaca, nastala krajem 17.stoljeća bila je na Glavnom trgu (danas Trg Ante Starčevića) u obliku trokuta. Cijeli taj prostor bio je iscrtan kamenom (turska kaldrma). Na toj pijaci redala su se kola na pijačni dan i prodavana je razna roba, kao i živežne namirnice. 1926. godine robna tržnica premještena je u Desatičinu (danas Ulica Republike), a živežna na Gajev trg.

 

Osijek je oduvijek bio u potrazi za mjestom glavne tržnice. Tržnica se, osim na današnjem Trgu Ante Starčevića, protezala Strossmayerovom, Županijskom, Ulicom Republike i Kolodvorskom. Svaka se ulica borila za dozvolu prodaje namirnica, kućne i obrtničke robe. Prihodi od sajmova bili su među najvažnijim stavkama gradske blagajne. Početkom 19. stoljeća cijelom dužinom Županijske ulice bile su postavljene klupe, na kojima je bila bogata ponuda raznovrsne robe.

Obala od Tvrđe do donjogradske Kalvarije (obala uz hitnu pomoć) u 18.stoljeću se zvala Sušara.

Tu su u vrijeme ribolova danju i noću gorjele vatrice, uz koje se riba čistila, rezala u komade, solila i sušila na vatri. Nadaleko su bili poznati osječki specijaliteti od ribe trakanac (šaran isječen na trake) i loparac (riba isječena niz leđa), koji su se tu i prodavali ugostiteljima i građanima. Riba se razvozila kolima po cijeloj Slavoniji.

 

Na mjestu današnjeg Perivoja kralja Krešimira IV u 19.stoljeću je bilo sajmište, a oko njega je bilo svega nekoliko privatnih kuća (obitelji Korenić, Bosanac i Lehman). Na području današnjeg Zrinjevca nekada je bilo Vašarište, a Gundulićeva se ulica zvala Sajmišna ili Vašarišna.

1914. godine na području Vašarišta izgrađen je gradski perivoj poznat pod imenom Zrinjevac.

 

U Donjem Gradu tržnica se do II.svjetskog rata nalazila ispred današnje Evangelističke crkve u pravcu Gupčeve. U to vrijeme tu se nalazio samo red klupa gdje se prodavalo povrće i voće. Za većom tržnicom nije bilo potrebe, jer su stanovnici Donjeg grada većinom imali svoje vrtove.

 

Na današnjem Trgu Ljudevita Gaja bilo je Gradsko vašarište, a kako se u to vrijeme na njemu najviše trgovalo žitaricama, 1895. godine dobio je ime Žitni trg 1.

Današnji naziv Trg Ljudevita Gaja dobiva 1909. godine.

1927. godine taj prostor korišten je kao izložbeni te je sagrađeno mnogo zgrada u tu namjenu.

U sredini je bila zgrada visine 16,5 m. Ulazni dio sajma činili su objekti čiji su graditelji Ante Slaviček i Ivan Suchanka. Drugi dio trga je 1928. godine uređen kao perivoj.

Već tridesetih godina odustaje se od sajmovanja i ruše se izložbene zgrade, a poslije drugog svjetskog rata na tom prostoru se organizira stalna tržnica na malo, tzv. „zelena“ tržnica na kojoj se obavlja prodaja voća, povrća, cvijeća i zanatskih proizvoda s klupa. 1962. godine gradi se poslovna zgrada, koja se, uz određene preinake i adaptaciju, koristi i danas s uređenim specijaliziranim prodavaonicama prehrambenim proizvodima. Na dijelu otvorenog prostora, namijenjenog prodaji voća, povrća, cvijeća i obrtničkih proizvoda, 2004. godine izgrađena je nadstrešnica koja Trgu i najvećoj osječkoj tržnici daje prepoznatljiv izgled i vizuru.